petak, srpanj 3, 2009
petak, svibanj 8, 2009
Živi, zdravi, sretni...... javimo vam se čim prije!!!!!!!!!
utorak, ožujak 10, 2009
nedjelja, siječanj 25, 2009
utorak, siječanj 13, 2009
Evo nas dragi naši blogeri ponovno s vama. Kod nas kao i kod Vas stigla Nova 2009. i mi se već upustili u velike promjene. Josip raste, zdrav je iako je za Božić bio malo bolestan no nekako smo to već malo i zaboravili iako se nismo opustili. Njegovo nam je zdravlje najvažnije. Ja sam počela jučer raditi a tata je sada s bebom na porodiljnom.
Sve u svemu njima dvojici je jako zanimljivo. Znam da je mali Jopi u sigurnim rukama i da mogu s lakoćom otići na posao i ne brinuti se previše. Moram priznati nedostaje mi moja mala beba, njegovi osmijesi i radosni već grleni osmijeh. Djeca osjete odvajanje to sad jako dobro vidim i osjetim. Gledala sam ga kako je dočekivao tatu na povratku s posla a sada to još bolje vidim i osjetim kad se ja vratim kući. Srećom da moj posao nije jako naporan pa mi povratak i igra s njim ne zahtjeva veliki napor niti osjećam veći umor. Sve to rješava kavica i dobro jelo i nastavljam dalje gdje sam stala prije negoli sam otišla od kuće.
Nekako me baš i nema često ovdje, vjerojatno se to neće još izvjesno vrijeme ni promijeniti no i da vam se svaki dan javljam mogla bih samo pisati o svojoj sreći za koju molim Boga samo neka traje jer uistinu smo blagoslovljeni s Josipovim dolaskom u naš život.. Stoga, do nekog novog idućeg javljanja budite mi zdravi, veseli i sretni baš kao i nas troje.
petak, prosinac 26, 2008
četvrtak, prosinac 18, 2008
Dugo me nije bilo ovdje, ali svakodnevno sam bila s vama iako samo u mislima. Mi se polako pripremamo za blagdane i dolazak zime. Hvala Bogu dobro smo. Josip malo kašljuca, ali zato ćemo okriviti ovo ružno vrijeme. Pravi je veseljak. samo se smije i igra s nama.
Ja se pripremam za skori povratak na posao iza Nove Godine a za to najviše moram okriviti naš sustav koji nam ništa dobro ne pruža. Srećom da je moj posao ipak malo drugačije prirode pa nam Josip neće osjetiti veliko mamino odsustvo. Dolazakom blagdana malo ćemo zaboraviti na sve ružno i mislit ćemo da nam iduća godina i neće biti tako loša kako ju nam predviđaju. Mladi smo ... tješimo se s time.
Bar je Josip mlad, a nas neka posluži zdravlje i sreći nikad kraja, nije bitno koliko smo kratki ili dugi s novčićima jer nije sve u novcu ima nešto i u ljubavi, prijateljstvu. Ostajte nam dobri i zdravi do našeg ponovnog javljanja( skorog nadamo se).
subota, studeni 29, 2008
ponedjeljak, studeni 17, 2008
10.srpnja prestah biti narcisoidna i postah majka kojoj svaki dan postade najljepši.
Rođendan mi postade svaki dan ispunjen Josipovim osmijesima.
Hvala svima koji su zaključili ili se sjetili mog rodnog dana.
Josipu je sada već 4 mjeseca. danas smo bili kod pedijatrice na redovnoj kontroli i inekciji.
Sve je u redu, čak je i napredniji od djece njegove dobi. Nama je ipak najbitnije da je on zdrav i da se dobro razvija.
utorak, studeni 11, 2008
Kako vrijeme leti.................
11.11.1974.a sad je već 2008. uffffff......
srijeda, studeni 5, 2008
nedjelja, studeni 2, 2008
koji više ne hodate ovozemaljskim stazama........
bako moja...... obiđoh mjesto tvog posljednjeg počivališta... i temelje gdje nekad bješe tvoj topli dom....
djede moj ..... sjećanja su još svježa na tvoje topli pogled i drag glas dok si mi govorio o životu......
Mato ..... još uvijek ne vjerujem da te nema tamo gdje te voljeh sretati... uvijek nasmijanog i spremnog za šalu
Gorane....... prolaze godine.... a ti si još uvijek prisutan u stanu svoje majke kao da nikada nisi ni otišao među anđele....
prijetelji moji dragi..... prijateljice moja i mentorice Daria.... uspomene nikad neće ugasnuti......
bako Anka... .... i biološki oče.........hvala vam.......
Toše.......... tvoj glas i tvoja dobrota plemenitog srca nikada neće biti zaboravljena........ živiš vječno kroz svoje pjesme.....
ponedjeljak, listopad 27, 2008
Lijep je i ugodan osjećaj pobijediti ... pa makar to bilo i u izboru za blog dana. Vikend je bio zanimljiv no bez nekih većih očekivanja jer su nominirani bili puno jači od mene. Čestitke pobjedniku!!
Uskoro će biti dvije godine mog blogovanja ovdje i čast mi je kada i sada nakon toliko vremena netko nov dođe na moj blog.... Istina..... nemam baš toliko vremena kao na početku za ove stranice.... razlog je i više nego očit. Nije mi žao reći ću vam iskreno. Nakon toliko godina pokušavanja i isčekivanja na njegov dolazak na ovaj svijet bilo bi isuviše jadno od mene kada bih svog anđela zanemarivala zbog bilo čega akamoli bloga.
Dakle dragi moji stari i novi blogeri hvala vam još jednom na vašim glasovima, bila mi je čast.
utorak, listopad 21, 2008
Evo i nas dragi moji blogeri konačno na ovim stranicama.
Vrijeme kao da leti. Samo što se okrenem par puta oko sebe i vidi ti čuda prođe tjedan, pa još jedan. Josip puni uskoro tri i pol mjeseca svog života i već je prvi puta prespavao noć kod bake i djeda.
Ja i dragi bili u subotu u svatovima. No kad smo se u noći vratili kući sve nam je bilo tako prazno bez njega u stanu. Naravno da smo zvali baku i djeda kako bismo čuli kako nam je mali anđeo. Pa nismo mi srca kamenog, brinemo se mi za svoje djetešce. Ujutro nam je bilo još tužnije jer ga nije bilo u našem krevetu ( priznajem ... beba spava kod nas jer imamo sitnih tehničkih problema o kojima ne bih sada), nije bilo njegovog osmijeha i veselih okica kad se probudi nakon prospavane cijele noći. Jedva smo dočekali otići kod bake i djeda po njega. Tako nas je radosno dočekao kao da je i sam osjetio da nas nije vidio od prethodnog dana.
Samo to odvajanje za mene bio je još jedan dokaz koliko sam već sada vezana za svoju bebu i kako mi je život ustinu na neki način bio prazan dok ga nije upotpunio.
Hvala ti Bože na predivnom anđelu božanstvenog srca i veselih okica.
petak, listopad 3, 2008
Zašto Inat?
Evo zašto: Cijeli svoj život kad pogledam malo unatrag, nikome se ne opravdavam zbog svojih djela, riječi... ni suprugu, ni roditeljima pa ni prijateljima, jer ja sam naprosto takva: Inatljiva....... tvrdoglava......
Uskoro će biti punih dvije godine mog bivstvovanja ovdje na Indexovom blogu i zbog nekih pojedinaca koji nisu shvatili da je ovo moj blog na kojem pišem i radim ono što volim neka jednostavno ne zaviruje u njega.
Svi vi koji me već toliko dugo posjećujete znate kroz što sam sve prošla da bih na svijet donijela našeg malog anđela. Vama nemam što za zamjeriti, već naprotiv zahvaliti što ste i dalje uz mene bez obzira na to koliko malo vremena posvećujem vašim blogovima. Znam da me razumijete.
Josipu će uskoro tri mjeseca. Malo nam se prehladio, kašljuca, ali i to će proći. On je pravi mali borac, nijednu noć od svog rođenja nije izgubio. Spava kao veliki dječak po cijelu noć, iako zna kasno zaspati, no to nadoknadi po noći i spava po šest sati u komadu. I sad kad ga nosić pati vesela je beba, kažem vam..... nije mrljav na mamu već jak i čvrst na tatu.
Njegovi osmijesi griju mi srce jer su tako iskreni i nježni, upućeni meni i to me ispunjava kroz dan.
Promijenio mi je život doslovno. I kako rekoh sinoć mojoj dragoj M. sad znam što znači biti majka.
(kada beba otkrije svoje rukice)
četvrtak, rujan 25, 2008
srijeda, rujan 17, 2008
Dugo nas nije bilo, ali ja kao i svaka brižna majka svo vrijeme želim posvetiti svom malom anđelu. Josip već polako gazi prema svom trećem mjesecu života. U ponedjeljak smo bili u posjeti pedijatrici, beba je sada teška 5450g i dug je 56cm. Za sada je s njim sve u redu i nadam se da će tako i nadalje ostati. Dobio je redovno cjepivo za dva mjeseca starosti i idući odlazak u savjetovalište je tek za dva mjeseca.
A sada malo o meni...... hehe
Ja sam vam blogeri moji.....jednostavno.....SRETNA!!!!
Ovo je nešto uistinu predivno i naljepše što mi se moglo dogoditi. Slušala sam sve žene, prijateljice, sestru pa i moju mamu.... a brođanku da i ne spominjem. Sve su govorile s isti žarom i iskricama u očima.
Sebe gledam u zrcalu s njim u naručju i primjećujem isto. I meni se to događa. Svaki trenutak s njim je čaroban a njegovi osmijesi liječe dušu i rastvaraju usne na osmijeh. Ponosna sam na svoje malo dijete i zahvaljujem svaki dan Bogu što mi je poslao svog malog anđela da ga pazim, mazim i ljubim, učim životnim mudrostima kako bih ga na kraju vratila Bogu onakvog kakvog bi ga i sam učinio na nebu.
Ufff.... raspisah se ja.... No srce mi je puno radosti..... a oči svakodnevno pune suze radosnice......
Uistinu.... čuda postoje...... svjedok sam jednog.....
četvrtak, rujan 4, 2008
ponedjeljak, kolovoz 25, 2008
ponedjeljak, kolovoz 11, 2008